Stanser Musiktage znaju i slijede nešto veoma važno: bendovi su značajni, ne samo osobe na čelu.
I Božo Vrećo voli ritam, on voli i svog bubnjara i perkusionistu Kadira Dogana. Ali voli također Marku Nikolića (klavir, harmonika) i Christophera Escha (gitara). I naravno publiku. To je istinito, ne ulizivajuće. Ovaj 39-godišnji bosanski pjevač, koji je i žena i muškarac, je lijepa, karizmatična pojava. Dok je on sa svojim svijetlim i jasnim glasom odgovoran za melodiju, fokus njegovih muzičara je na ritmičnoj teksturi pažljivih, jazzom obojenih aranžmana sevdalinki, onih tužnih i često gorkih ljubavnih pjesama iz Bosne i Hercegovine.
«Always give a 100 percent» u ljubavi, poručuje publici. Iako ne biva uzvraćena. Isto to važi i za njeg na bini. Božo Vrećo je grandiozan izvođač, on je diva u pozitivnom smislu, nekad derviš, nekad dramaqueen. A njegova ljubav se uzvraća. Nakon 45 minuta ljudi stoje u rasprodanom Theater an der Mürg.