Recenzija Album “Melek”: Onozemaljska glazba Bože Vreće

Da se na albumu ukazala samo čudesna kolaboracija s gitaristom Miroslavom Tadićem, album onozemaljskog pjevača Bože Vreće, opravdao bi objavljivanje. No melankoličan i refleksivan broj koji priziva najemocionalnije komade sevdaha, samo je jedan od čak 18 brojeva-kolaboracijas „Meleka“. Skladba „Volime kao oči“ – koju je kao i sve na albumu napisao sam Vrečo – čaroban je spoj zvukovnice koja baštini nešto što se nekoć moglo ćuti na ulicama Granade i Mostara ali i ovodobnih etno stilizacija u kojima su i pjevač i gitarist doma. Od uvodne ljubavne žalopojke „Dragi“ uz klavir i world musicom nasaftani sopran saksofon Vaska Atanasovskog koji je idealan partner Vrečinom sugestivnom i emocionalnom vokalu pa do zaključne kolaboracije sa violinistom Stefanom Milenkovićem i Sudar pecussion u ambijentalnoj a onda ritmički raspojasanoj obradi Jarreove „Revolution“ (s Vrečininm tekstom), album se otima konfekciji „crossovera“ i uzleće u visine koje dosežu samo rijetki. Orijentalizirajući biser „Bismillah“ – s oudom, lautom i setarom Darka Karajića, kavalom Aleksandra Petkova, violinom Igora Milevskog te programiranjem, udaraljkama i sintom Marka Stojanovića Louisa – fascinantna je posveta Stvoritelju u kojoj se duhovno i uzvišeno grli sa svjetovnom ljubavnom temom kojoj je na albumu svojevrsni parnjak još jedna „onozemaljska“: „Mila“. „Anđeli“ s harfom, flautom i Vrečinim vokalom „sevdahast“ je eteričan broj a „Krila“ – sjajna pop balada kojoj klavirska pratnja te „dupliranje“ violončela i violine unatoč „skromnom“ instrumentariju daju uvjerljivost orkestralne himničnosti.
„Polje makova“ – kolaboracija s pjevačicom Luboynom – je još jedan apsolutni zgoditak sretnog braka između tradicije sevdaha, makedonskog etna, melodije koja se uvija poput arabeske iz raskošno oslikane džamije te suvremenih aranžerskih rješenja. „Neka me ne bude“ jednako je uvjerljiva tema s maestralnim zbrajanjima Louisovog klavira te rubaba Eslama El Sha'aryja; školski primjer organskog srastanja pop melodioznosti i istočnjačkih aroma.
„Ona spava na postelji od lala“ s obje je noge pak u prostoru etnoa uz osebujna tradicijska dvoglasja Vreče i Joost Spijkersa a „Esma“ lucidno sročen broj u kojem Vreču prate “samo“ Louisove perkusije. „Ko li nočas miluje ti kosu“ zbrojio je pjevača i vrhunskog klaviristu Vasila Hadžimanova (znanog i po suradnji s Amirom Medunjanin) čije su „tipke“ oplemenile broj koji započinje uvjerljivim Vrečinim vokalom „u suho“ bez pratnje…
„Melek“ Bože Vreče nije samo idealan ili „must have“ album za ljubitelje ovodobnog sevdaha, etno stilizacija ili – ako ćete – melodioznog i sjajno otpjevanog „crossovera“ već projekt kojeg mora čuti svaki ljubitelj dobre glazbe. Bez obzira na sklonosti ili žanrovske predrasude.

(Autor: Zlatko Gall / Album tjedna 07.07.2018)

Podijeli:
All rights reserved@BožoVrećo KontaktPrivatnost podataka Contact Data privacy KontaktDatenschutzerklärung