Novi favorit sevdalinke, Božo Vrećo, brzo je postao balkanska zvijezda zahvaljujući svom veličanstvenom glasu i njegovoj sposobnosti da miješa oba žanra (muški i ženski) , kako bi odao počast repertoaru tradicionalnih bosanskih pjesama. Iza brade, šminke i ženskog izgleda, bosanski umjetnik predstavlja ponovno rođenje ovog folklorističkog registra, koji potiče još iz petnaestog vijeka. Mješavina je otomanskih i urbanih muzičkih uticaja.
Kada se istorija sa obnovom susretne. Bradati muzičar uspjeva svoju muziku prenijeti i van granica Balkana . Njegov uspjeh raste, a Cully Jazz pruža priliku da se zabilježi 21. april u Hramu. Posljednji je koncert prije spuštanja zavjese 36. izdanju festivala, kao vatromet.
Za ljude koji ne poznaju sevdalinku, kako bi je svojim riječima opisao?
Sevdah (Sevdalinka je arapskog porijekla, a riječ sevdah znači crna žuč) je stanje ljubavi i oslobađanja, u kom osjećate olakšanje kada pjevate pjesmu ili je samo čujete. To su tužni tekstovi, podsjećaju nas da moramo voljeti i biti sastavni dio naše duše. Mi smo glumci ovih pjesama i sve te tužne melanholije bola i ljubavi. To je naš identitet. Sevdah je svjetlost nade, sunca poslije oluje.
Kasno si započeo svoju karijeru. Da li misliš da su tvoji kasni početci bili korisni za ostatak tvoje muzičke karijere?
Počeo sam se baviti muzikom sa 26 godina, nakon mog studija arheologije. Tada je počela moja ljubav prema sevdalinci, ta potreba da pripadam ovoj muzici na sve moguće načine. To je kao zdravo, misija, bjekstvo od stvarnosti, loše veze i razočaranja. Ova muzika je moja oaza sigurnosti, mjesto gdje se susreću moje skrivene emocije. Ja uvijek kažem da je sevdah moj idealan partner.
Ti si iz Bosne i Hercegovine. Zemlja sa teškim naslijeđem, koja je doživjela rat, koji je ostavio svoj trag na balkanskom pejzažu. Da li si više pesimista ili optimista? Misliš li da su pesimizam, tuga, teška vremena povoljni faktori za stvaranje? Po tvom mišljenju, da li se kreativnost lakše pojavljuje iz bolnih trenutaka?
Na ulicama još uvijek ima puno gorčine, ljudi su nesretni bez posla i bez napretka. Ima manje ljudi poput mene koji žive svoje snove i raduju se započinjanju novog dana. Mi nemamo vladu, nemamo državu, nikakve zakone, mi živimo u zemlji “pomoći” na čelu korumpirane države. To je anarhija. Preživjeli smo bombardovanje, rat, glad i gubitak voljenih. Uspjeli smo to i nastavili svoje živote. Dakle, puno bola i tuge je u mojoj muzici. Sevdalinka odražava općenitu bol i nostalgiju, glavne razloge koji čine sevdalinku.
Nisam pogođen konzervativnim snobovima
Tvoja muzika je muzika tradicionalnog naroda tvoje zemlje. Muzika koja prolazi kroz vijekove i pjevana od predaka. Pjevate oba žanra (muški i ženski). Da li je na Balkanu teško braniti svoju umjetnost, svoju poziciju muzičara koji koristi dva žanra, znajući da je u ovim zemljama društvo vrlo patrijarhalno?
To je i dalje tabu tema, ali to mi ne smeta. Nisam pogođen konzervativnim snobovima ili čak idiotima. Koncentrišem se na svoju umjetnost i na to kako se osjećam. Moje ime je postalo sinonim slobode, čak je i New York Times pisao o meni. Moj moto je: “Budi to što jesi i svi snovi se ostvaruju.”
Moja muška strana je u harmoniji sa mojom ženstvenom stranom
Vidiš sebe kao osobu oba pola. Da li misliš da je ljudsko savršenstvo mješavina žene i muškarca?
Svi smo rođeni kao muškarci i žene … za život pun slobode. Treba vam hrabrost i samopouzdanje da biste živjeli svoj život. Život je prekratak da bi bio neko drugi. Budi to što jesi i vjeruj u sebe. Moja muška strana je u harmoniji sa mojom ženstvenom stranom, vole da rade zajedno.
Voliš da pišeš i slikaš. Možeš li navesti pisca ili slikara koji te je u zadnje vrijeme impresionirao ?
Citirao bih knjigu o Stravinskom koju je napisao Robert Craft. Takođe, slikar Karlo Dolci sa slikom “Plava Madona” i Paja Jovanović sa slikom “Kićenje nevjeste”. Moj 5. album će biti objavljen u junu, a inspiracija je unutar mene i svuda unaokolo. Napišem dio gdje god da idem, gdje god da sam. Moja muzika je dio mog disanja.
Na kraju, umjetnik ili grupa koju rado ili puno slušaš u poslijednje vrijeme?
Mnoge od njih volim, kao Toot Ard & Acid Arabe, Vagif Mustafazade, Alim Qasimov, Natalie Dessay, Simeon Ten Holt, l’Orchestre de Chambre Morgenland.